OBJAVITE

Želučana kiselina - Betain HCl i enzim pepsin NOW FOODS

Želučana kiselina - Betain HCl i enzim pepsin NOW FOODS

Kategorija

Osnovne informacije

Cijena

50 KM

Stanje

Novo

Obnovljen

Prije 27 dana

OLX brza dostava

ZAPOČNI NARUDŽBU

Ostale informacije

Vrsta oglasa
Prodaja
Datum objave
OLX ID
32125887
Obnovljen
Prije 27 dana
Broj pregleda
476

Zamjena

Korisnik ne želi zamjenu za ovaj artikal.

Želučana kiselina - Betain HCl i enzim pepsin NOW FOODS



Uslovi prodaje

Artikal se može preuzeti na adresi na Stupu ili naručiti brzom poštom (plaćanje pouzećem, dostava 8 KM).

Kratki opis

obavezno pogledajte slike

Detaljni opis

Dodatak prehrani - 120 kapsula betaina HCl 648 mg sa 150 mg pepsina 

https://www.nowfoods.com/supplements/betaine-hcl-648-mg-capsules

Moguće je za probu naručiti i manju količinu (u rinfuzi).

Pogledajte: 


U nastavku pročitajte isječak iz knjige Elaine Hollingsworth -

 Želučana kiselina
... zaboravite mudro smišljene reklame – vama je potrebna kiselina, a ne antacid!


Pobornici zdravoga života već desetljećima tvrde: «Ono si što jedeš». Problem je u tome što oni nisu u pravu! Vi niste ono što jedete, vi ste ono sto apsorbirate, no ni najbolji program prehrane na svijetu neće vam pomoći održati zdravlje ukoliko nedostaje jedan važan sastojak - želučana kiselina. Dobro ste pročitali - kiselina. U ovom slučaju, radi se o solnoj kiselini (HCl). Vaše tijelo ne može apsorbirati hranjive sastojke nužne za održavanje zdravlja ako je ovaj ključni dio vašeg probavnog sustava uništen antacidima, ili ako od rođenja imate premalo želučane kiseline, ili ukoliko ste oštetili želudac konzumiranjem loše hrane, pića i duhana, ili pak stresovima i antibioticima.
Padnete li pod utjecaj reklama farmaceutskih kompanija prijevarom ste navedeni na uvjerenje da je «prekomjernu kiselinu» potrebno neutralizirati. Ovo je bezočna laž koja služi sebičnim interesima! Laž "teška" sedam milijardi američkih dolara, da budemo precizni, budući da je to iznos koji kompanije za proizvodnju lijekova zarade svake godine od prodaje izuzetno štetnih antacida i lijekova za smanjivanje želučane kiseline. Njihovi profiti iz godine u godinu vrtoglavo rastu jer su lijekovi za probleme sa želucem i gornjim dijelom probavnog sustava najprodavaniji lijekovi u Sjedinjenim Američkim Državama.
Stručni časopis Orthopaedic Surgeon piše: «Antacidi, lijekovi koje velik broj ljudi često koristi, toliko su opasni da bi bili povučeni s tržišta kad farmaceutski kartel ne bi bili toliko jak. Već se desetljećima zna da oni iz kostiju izvlače između 130 i 300mg kalcija svaki put kad ih se uzme. Sadrže aluminij, a pridonose i nastanku Alzheimerove bolesti.»
Priroda nije stavila kiselinu u naš želudac da bi farmaceutske kompanije mogle zarađivati milijarde dolara na njezinom smanjivanju. Priroda ju je tu smjestila s razlogom, zato što je apsolutno neophodna za zdravlje. Naša je želučana kiselina do te mjere jaka da u roku jednog sata i najjači odrezak može pretvoriti u mesnu juhu. Zamislite što se s ovim odreskom događa kad padne na želudac u kojem manjka kiseline; rezultat toga je slaba probava, loša apsorpcija, a ponekad i neugodni te socijalno neprihvatljivi simptomi poput nadimanja, žgaravice, plinova i podrigivanja. Ne događa se to zbog previše kiseline već zbog njezinog nedostatka, a kako nas vrlo malo znakova na to upozorava, slaba apsorpcija može biti prisutna dugi niz godina i polako iscrpljivati organizam. Posljedica toga bit će krhke kosti, degenerativne bolesti, akutne i kronične infekcije prouzročene klicama koje normalna želučana  kiselina lako ubija, te rak.    
Da, čak i rak, a razmislite li o tome, shvatit ćete da je logično. Kad vaš želudac ima normalnu razinu kiseline on je u stanju uništiti nadiruće mikroorganizme i razgraditi opasne dodatke hrani. Međutim, nedostaje li vašem želucu ovaj vitalni element, aditivi se mogu pretvoriti u nitrozamine koji uzrokuju rak.

   
Hipoklorhidria (manjak želučane kiseline)

Moj prvi susret sa želučanom kiselinom, poučio me lekciji koju nikad neću zaboraviti jer mi je spasila život. Tijekom šezdesetih godina živjela sam u Europi i nakon šest mjeseci neumjerenog natrpavanja tjesteninom u Italiji počela sam se osjećati iscrpljeno. Dovukla sam se do Londona i sručila. Pozvali su liječnika koji mi je nakon mjerenja pulsa rekao da on iznosi deset otkucaja! Zatim me upitao za najbližu rodbinu nakon čega sam shvatila da sam u velikoj nevolji. Obavila sam pretrage, a dijagnoza je bila smrtonosna anemija. Zatim sam dva mjeseca morala primati injekcije B-complexa i željeza, te jesti puno crvenog mesa, ali nije došlo ni do kakvog poboljšanja.
Naposljetku, vjerojatno zato što se bojao da ću mu umrijeti na rukama, moj me liječnik odvezao specijalistu u Harley Street (bila sam preslaba da sama dođem do tamo ali, možete li zamisliti doktora koji bi to danas bio spreman učiniti?). Prvo što me je taj specijalist stare škole zapitao bilo je: «Jeste li probali sa solnom kiselinom?».
Nisam imala klasične simptome hipoklorhidrije iako se sjećam da sam, kad mi je bilo 16 godina, upitala svog doktora zašto mi se lome nokti na rukama, te zašto jako škiljim na suncu i imam noćno sljepilo. Da je našao vremena za proučavanje osnovne medicinske literature znao bi odgovor na ova pitanja. Međutim, on to nije učinio i jednostavno mi je odgovorio da naučim s time živjeti. Ovi, kao i neki drugi zdravstveni problemi koje sam imala, predstavljali su jasne znakove potrebe za dodatnom kiselinom, a taj me je čovjek mogao spasiti višegodišnjih problema koji su kulminirali bliskim susretom sa smrću. Danas doslovno svi liječnici čine istu pogrešku.
Specijalist iz Harley Streeta odmah je shvatio o čemu se radi. Prepisao mi je snažan oblik kapi solne kiseline. Njih se mora razrjeđivati i lijevati kroz staklenu cjevčicu da bi se izbjeglo oštećenje zubne cakline. Otopinu je trebalo piti prije svakog obroka, a nakon dva tjedna osjećala sam se jako dobro. Otad stalno uzimam solnu kiselinu. 
Od tog je događaja proteklo više od četrdeset godina, a solna kiselina je već dugo vremena naširoko dostupna u ljekarnama i dućanima zdrave hrane u kapsulama i tabletama. Većina ih sadrži pepsin koji je također potreban za pravilnu probavu. Nažalost, nije lako pronaći medicinskog stručnjaka koji razumije našu očajničku potrebu za ovom pogrešno shvaćenom kiselinom.
Godine 1970. jedan liječnik naprednih pogleda, moj prijatelj iz Los Angelesa, rekao mi je da je solna kiselina u želucu toliko dragocjena da bi zakonom trebalo zabraniti svaki pripravak koji je neutralizira ili smanjuje. Rekao mi je i nešto što se pokazalo izuzetno dragocjenim i što sve do danas savjetujem ljude. U to vrijeme liječnici često puta ne bi htjeli prepisati solnu kiselinu bez da prvo pacijentu gurnu cijev u nos, a nakon toga u želudac kako bi u njemu provjerili razinu kiseline. Kad sam se, čuvši ovo, užasnula on se nasmijao i rekao mi da to nije nužno, te daje najlakši način za utvrđivanjem potrebe za njezinim dodatnim uzimanjem taj da se za vrijeme obroka uzme jedna tableta solne kiseline. Ukoliko vam nije potrebna, osjetit ćete lagano peckanje u želucu koje se lako može ublažiti pijenjem veće količine vode.

    Test za kiselinu
Sustav pH vrijednosti je skala za mjerenje kiselosti ili alkalnosti određenog okruženja (u ovom slučaju želuca). Skala ima raspon od nula do 14. Sedam je neutralno. Ispod sedam je kiselo. Iznad sedam je alkalno. Normalna razina kiseline u želuci je između dva i tri.

Danas ima i drugih testova. Jedna od mogućnosti je analiza minerala u kosi kojim se mjere makro i minerali u tragovima. Ako nedostaje pet ili više minerala, naročito onih za koje se zna da se slabo apsorbiraju kod niske razine kiseline (a to su: kalcij, cink i željezo), to ukazuje na nisku razinu želučane kiseline. Drugi test sastoji se od kemijske analize stolice da bi se pronašle neprobavljene bjelančevine. Dobar iridolog također može dijagnosticirati manjak želučane kiseline.
Neki liječnici preporučaju kapsule Heidelberg. To je sićušni pH senzor i radio prijenosnik sabijen na veličinu velike kapsule vitamina. Potrebno ga je progutati, privezanog na dugački konac, a kad su rezultati radiosignalom preneseni do prijemnika, ukloniti iz želuca. Ovo je skupa i prilično neatraktivna metoda, a ne uzima u obzir niti promjene pH vrijednosti u želucu koje se događaju iz sata u sat, i koje mogu varirati iz dana u dan. Skupo, a vjerojatno i beskorisno.
Zatim postoji i metoda «pokušaj i ako te ne počne peći, potrebna ti je». Ona je brza i jeftina, a rezultati su trenutačni. Dakako, nije znanstvena, iako mi je gore spomenuti doktor rekao da je precizna i sigurna po zdravlje.
Upozorenje: Ovaj test ne smije provoditi nitko tko ima čir na zelucu, ili tko koristi bilo koju vrstu protuupalnih lijekova uključujuci aspirin, ibuprofen (npr. Advil, Motrin), kortikosteroide (npr. Prednisone), indocin i butazolidin. Isto se odnosi i na sve nesteroidne protuupalne lijekove.
 
Pametni ljudi će ionako odbiti uzimati nesteroidne protuupalne lijekove, uzevši u obzir da je prema izvješću dr. Jospeha Mercole objavljenom na njegovoj web-stranici www.mercola.com «1993. godine od 140.000 prijema u bolnicu zbog osteoartritisa, 25.000 smrtnih slučajeva izravno bilo pripisano visokoj dozi ili dugotrajnoj upotrebi nesteroidnih protuupalnih lijekova.»
Uzimate li bilo kakve lijekove, prije eksperimenta sa solnom kiselinom posavjetujte se sa svojim liječnikom. Danas se prepisuje vrlo veliki broj opasnih lijekova, a neprestano na tržište izlaze novi, pa sam možda ispustila neke koje je opasno uzimati zajedno sa solnom kiselinom. Molim vas da zapamtite da uzimanje bilo kojeg protuupalnog lijeka može izazvati krvarenje u želucu i čir, a njihovo kombiniranje sa solnom kiselinom povećava ovaj rizik.
Oni sretnici koji imaju jaku adrenalnu funkciju vjerojatno neće trebati dodatno uzimati solnu kiselinu. Oni koji koriste hidrokortizone, čak i u malim dozama, ne smiju uzimati solnu kiselinu (vidi 2. poglavlje, Smanjena funkcija nadbubrežnih žlijezda).
Tijekom svih ovih godina bavljenja prirodnim liječenjem nisam srela nikoga tko nije imao koristi od dodatnog uzimanja solne kiseline. Do njezina nedostatka dovode vrlo različite stvari - neumoljivi stres s kojim većina nas živi, loša prehrana, antibiotici, pušenje ili izloženost nepušača duhanskom dimu, obilno konzumiranje žitarica, starija životna dob, posebno lužnata prehrana, itd. Unatoč tomu, većina ljudi nije svjesna problema sa želučanom kiselinom sve dok reklame na televiziji ne počnu s dernjavom o «prekomjernoj kiselini».
Kontrola doziranja solne kiseline može biti varljiva. Rezultati su, naravno, dobar vodič, iako ih se ne smatra znanstvenima. Radi li se o nadimanju, plinovima i tome slično ovi bi se problemi ubrzo trebali ublažiti. Ukoliko na blijedim, mekanim noktima imate uzdužne linije, dodatnim uzimanjem solne kiseline linije bi s vremenom trebale nestati, a nokti bi morali očvrsnuti i poprimiti roza boju. Kosa koja beživotno visi te problemi s kožom također bi se s vremenom trebali poboljšati, kao i opće stanje organizma.
U slučajevima dugotrajne smanjene proizvodnje želučane kiseline zdravlje možda neće biti moguće vratiti pukim ubacivanjem nekoliko tableta u usta. U tim će slučajevima biti potrebno da iskusni medicinski stručnjak obavi određeno ispitivanje: imate li premalo bakra, a previše cinka? Postoji li još neka neravnoteža u vašem tijelu? Je li vam razina B vitamina i/ili enzima očajno niska? Kod nerješivih slučajeva od velike pomoći bit će tri članka nutricionistice Judy Kitchen pod naslovom Hipoklorhidrija: pregled, objavljena u časopisu Townsend Letter for Doctors and Patients od listopada, studenog i prosinca 2001., a koje je moguće naručiti preko web-stranice www.townsendletter.com. Uvijek je dobro znati zašto vaše tijelo samo ne proizvodi dovoljno kiseline. Jednom kada to otkrijete, možete poduzeti potrebne korake za ispravljanje bilo koje neravnoteže.
Proteklih sam se desetljeća osjećala kao usamljeni glas u pustinji. Ali sad su konačno dr. Jonathan Weight i dr. sci. Lane Lenard, dva ugledna američka liječnika, napisali vrhunsku knjigu Zašto je želučana kiselina dobra za vas koja bi trebala stajati na stolu svakog doktora koji vodi računa o zdravlju svojih pacijenata. Toplo ju preporučam onima koji misle da možda imaju «višak kiseline» pa piju tablete ne bi li ju smanjili. Knjiga do u potankosti opisuje što treba učiniti kako bi se izliječio želudac od oštećenja koja su prouzročili užasni lijekovi za smanjenje kiseline. Jednom kad ste ga izliječili, možete uzeti ono sto vam je za potpuno ozdravljenje i obnovu apsorpcije hranjivih sastojaka koji su vam očajnički potrebni doista potrebno - solnu kiselinu.

Zastrašujuće smeće

Mnogi su ljudi rođeni s niskom razinom želučane kiseline ili se još u djetinjstvu sretnu s tim problemom. Dakako, u savršenom svijetu djeca bi imala dovoljnu količinu solne kiseline. No, obratite pozornost na košaricu prosječnog kupca u samoposluživanju - kod većine ona je pretrpana zastrašujućim smećem, opasnim proizvodima od soje i najgorim vrstama masnoća. Ne treba nas nimalo čuditi da naša djeca imaju lošu probavu, što je posljedica nedostatka želučane kiseline, kao i brojne druge bolesti koje su posljedica zapanjujuće nezdravog smeća koje njihova jadna mala tijela moraju probaviti! Nikakvo čudo da boluju od astme, raznih vrsta upornih infekcija, anemije, crijevnih nametnika, celijakije i ozbiljnih problema s kožom. Doktori Wright i Lenard u svojoj knjizi govore kako su se djeca koja su dovedena u njihovu kliniku Tahoma u Kentu, država Washington, uspijevala izliječiti od ovih strašnih stanja upravo poboljšanjem prehrane i uzimanjem dodatne solne kiseline.
Jedna mi je izbezumljena majka rekla da je njezin četverogodišnji sin patio od dijareje od rođenja i da mu crijeva nikad nisu normalno radila. Nitko od cijelog niza liječnika koji su pregledali dječaka i dali mu lijekove nije mu bio u stanju pomoći, pa su joj naposljetku predložili da posjeti specijalista koji će obaviti pregled pomoću kamere koja se uvodi kroz anus. Nakon ovog pregleda neumitno bi slijedila bolna i nepotrebna operacija koja bi dovela do daljnjih oštećenja. Kad sam je upitala za ostale simptome koje dječak ima, odgovorila mi je da je anemičan i da ima giardiu. Odmah mi je bilo jasno u čemu je problem - nedostatak solne kiseline. Teško je shvatiti kako su liječnici mogli previdjeti ono što bi svaki student prve godine medicine trebao znati! Prvo na što treba posumnjati kad je dijagnosticirana anemija jest razina kiseline; prva stvar koju treba provjeriti kad postoji sumnja na nametnike je, pogađate - solna kiselina. Obzirom na činjenicu da nisam liječnica i ne mogu na sebe preuzeti odgovornost prepisivanja lijekova, posebno ne djeci, majci sam predložila jedan tradicionalni, sigurni lijek - žlicu jabučnog octa razrijeđenog u čaši vode pola sata prije jela. Lijek se pokazao djelotvornim, a dječak se sad po prvi puta u životu osjeća dobro. Da nije bilo tog jabučnog octa, ovom je bespomoćnom djetetu mogla biti nanesena nepopravljiva šteta bespotrebnim medicinskim zahvatima. Kasnije, kad je majka rekla liječniku da je njezin sin sada dobro zahvaljujući navedenom lijeku, on je odgovorio: „Ah, nemojte biti smiješni!”. (Nemojte davati solnu kiselinu djetetu koje je premaleno da bi vam moglo reći osjeća li od nje toplinu u trbuhu).
Jednom drugom prilikom nazvao me rudar iz zapadne Australije da mi zahvali za ovaj lijek o kojem je čitao u petom izdanju ove knjige. Rekao mi je da se 20 godina žalio doktorima na svoje smetnje koje je osjećao nakon jela, no niti jedan mu nije nimalo pomogao. Posljednji među njima rekao mu je da mora biti sretan što je još uopće živ! Kako živi u udaljenom kraju nije mogao doći do dućana pa je probao s običnim octom i prvi puta u 20 godina njegovi su simptomi nestali! Slične se priče vrlo često čuju, no ja ljudima uspijevam pomoći ne zato što sam genij, već zato što liječnici često ignoriraju prirodu i zdravi razum.

Jabučni ocat

U slučaju kad uzimanje dodatne solne kiseline nije moguće, često puta će žlica jabučnog octa razrijeđena u čaši vode - pola sata prije obroka - ublažiti neke ili čak sve simptome. Riječima liječnika Wrighta i Lenarda: «Ovo potvrđuje i uobičajena praksa u nekim kulturama gdje se za želučane probleme uzima limunov sok ili ocat. Nažalost, premda će se smetnje vjerojatno ublažiti, stvarna probava hranjivih tvari i njihova asimilacija neće se niti približno poboljšati kao kod uzimanja dodatne solne kiseline.»
Ovo je odličan način za donošenje zaključka je li vam potrebna solna kiselina. Preporučam vam da s limunovim sokom budete oprezni jer može oštetiti zubnu caklinu. Osim toga, i limunov sok i ocat mogu pogoršati stanje s candidom albicans.
I Judy Kitchen i doktori Wright i Lenard preporučaju da se započne s jednom kapsulom betaine solne kiseline s pepsinom, i to nakon nekoliko prvih zalogaja hrane. Ukoliko ne dođe do problema, povećajte dozu na dvije kapsule u početnom dijelu obroka. Zatim, ne pojavi li se pečenje u želucu, nakon nekoliko dana povećajte količinu rasporedivši kapsule tijekom čitavog obroka. Količina solne kiseline koja se nalazi u tabletama varira od zemlje do zemlje. Ispravno doziranje, razumije se, ovisi o količini koju sadrži svaka pojedina tableta. U Australiji je dozvoljena količina kiseline po svakoj pojedinoj tableti smiješno niska - svega 600mg. Prema dr. Wrightu, odraslima ie potrebno «... barem 40 do 90 granula», a svaka granula sadrži samo 65mg betaine solne kiseline. Drugim riječima, da biste dobili količinu od 40 do 90 granula, trebali biste uzeti između četiri i deset tableta od 600mg. Zato je prije pronalaženja doze koja vam odgovara potrebno razborito eksperimentirati. Ako vam je, na primjer, za osjećaj topline potrebno pet kapsula, vratite se na četiri kapsule za sve obroke koji su približno jednake veličine. Na kraju krajeva, kad se želudac počne «popravljati», bit će ih potrebno sve manje. Za održavanje prave doze preporuča se daljnje testiranje. Ukoliko ne možete nabaviti kapsule, na tržištu su dostupne tablete. Oni koji imaju infekciju urinarnog trakta moraju znati da prevelika količina solne kiseline može dovesti do iritacije mokraćnog mjehura.
Je li vas vaš kardiolog upozorio da je, kao što piše Jonathan V. Wright u knjizi Izliječite svoje srce i arterije, «Niska proizvodnja solne kiseline i pepsina u želucu povezana s otvrdnućem arterija, visokim kolesterolom, povišenom razinom triglicerida, visokim krvnim tlakom te čak i s pretilošću - što sve može izazvati probleme s vašim srcem?» Vjerojatno nije. On i njegovi kolege previše su zauzeti izdavanjem recepata za starinske lijekove i izvođenjem bypassa da bi razmišljali o ovako jednostavnim i jeftinim lijekovima.
A vaš internist? Je li vam spomenuo da je gotovo epidemijska najezda parazita velikim dijelom posljedica lijekova koji sprječavaju stvaranje kiseline? Ako nije, informirajte se sami i obratite pažnju na ono što doktori Wright i Lenard kažu u svojoj odličnoj knjizi - da nas niska želučana kiselina čini lakim plijenom «... salmonele, kolere, dizenterije, trbušnog tifusa i tuberkuloze, a da ne spominjemo kako je to plodno tlo za žgaravicu, dijareju, zatvor, nadimanje, vjetrove i ostale uobičajene simptome dispepsiie».
Prema riječima ovih liječnika revolucionara «... nedvojbeno je da potiskivanje kiseline potiče prekomjerno razmnožavanje bakterija, a ono opet potiče stvaranje kancerogenih nitrosaminskih spojeva. Nema sumnje također da lijekovi koji smanjuju kiselinu ubrzavaju razvoj i ozbiljnost atrofijskog gastritisa kod ljudi s H. pylori infekcijama, a atrofijski gastritis predstavlja glavni faktor rizika za nastanak karcinoma želuca.», odnosno, raka.
A što je s onima koji govore: «Da, ali ja imam refluks i/ili gastroezofagealnu reluksnu bolest i moram uzimati lijekove za smanjenje kiseline?». Na to odgovaram: «Pogrešno!«. Premda lijekovi za smanjenje kiseline mogu ublažiti simptome, oni su poput nadolijevanja ulja na vatru i na kraju će dovesti do teških oboljenja.
Refluks (vraćanje kiseline u ezofagus) i/ili jos ozbiljniju gastroezofagealnu refluksnu bolest ne izaziva previše kiseline, već premalo. I, ukoliko vam je vaš liječnik prepisao bilo koji od inhibitora protonske pumpe ili H2 blokatora kao što su Prilosec, Prevacid, Zantac, Pepcid i Tagamet, oni vas vjerojatno neće ubiti odmah ali vas molim da imate na umu kako je Propulsid činio upravo to, sve dok njegova prodaja nije zabranjena.
Štoviše, ako se vas liječnik odlučio za opciju potiskivanja kiseline, umjesto da vam kaže kako ćete na prirodan način izliječiti svoj želudac, morate potražiti doktora kojeg farmaceutski konglomerati nisu bespovratno indoktrinirali. Liječnik vas je dužan upozoriti da se ovi lijekovi ubrajaju medu najsmrtonosnije lijekove koje možete uzeti. Prilosec, na primjer, sve vrijeme doslovce uklanja kiselinu iz želuca. To znači da ne dolazi do nužno potrebne asimilacije i da ćete doslovno umrijeti od iscrpljenosti organizma.
Ako vam je liječnik savjetovao da zbog ovog lako izlječivog stanja odete na operaciju, razmislite o tome sto je dr. Joseph Mercola rekao u Mens Journalu u broju od prosinca 2002.: «Kirurška opcija ne bi uopće smjela doći u obzir u tretiranju ovog čisto fiziološkog problema, a buduće će generacije shvatiti razinu naivnosti našeg sadašnjeg medicinskog sustava koji kirurgijom pokušava riješiti problem koji je prije svega biokemijske prirode.»
U Zdravstvenom centru Hipokrat imali smo prilike vidjeti nevjerojatne oporavke od ovog stanja, i to isključivo uz provedbu nače dijete za čišćenje organizma od otrova. Uopće nije upitno da uzrok ovog stanja leži u lošoj prehrani. Zato ga dobra prehrana liječi. Istina je upravo tako jednostavna i očigledna ali, iz nekog razloga, nije pronašla put do kirurške ordinacije prosječnog liječnika. Evo što sami možete učiniti za ublažavanje ovog stanja:
•        Prestanite trovati svoje tijelo lošom hranom
•        Izbacite šećer
•        Dok se ne izliječite, uklonite iz prehrane sve žitarice
•        Pijte acidofil
•        Uzimajte probavne enzime
•        Uzimajte vitamin D (naročito riblje ulje koje se preporuča u Izvorima)
•        Pijte puno čiste vode
•        Izbjegavajte stres koliko god je to moguće
•      Jednom kad ste izliječili želudac, počnite uzimati solnu kiselinu prema gore spomenutim uputama (za najbolje kapsule koje smo pronašli na tržištu vidi Izvore).
Međutim, morate biti svjesni da samodijagnostika nije mudar izbor. Potreban vam je liječnik koji se dobro razumije u gastroenterologiju. Da, znam da to nije lako, ali mora postojati netko tko vam može pomoći. Mi smo počeli sa sastavljanjem Registra, zato nam, molim vas, javite ukoliko saznate za dobrog doktora kojeg možemo
preporučiti drugima. Ne pođe li vam to za rukom, knjiga dr. Wrighta i Lenarda Zašto je želučana kiselina dobra za vas, vrhunski je vodič za samostalno vraćanje zdravlja.

Još nešto o gastroezofagealnoj refluksnoj bolesti

Patite li od ovog problema, nemojte ga nazivati "loša probava zbog kiseline". Pravilno bi ga bilo zvati "lošom probavom zbog manjka kiseline".
O čemu se radi: ukoliko kod jela imate manjak solne kiseline, vaš će želudac duže zadržavati hranu, a sva prisutna količina solne kiseline s njom će se pomiješati.
Želudac će početi s radom ali, zbog nedovoljne količine kiseline, umjesto da se njegov sadržaj isprazni u tanko crijevo, jedan dio hrane vratit će se natrag u ezofagus.
Zatim ćete - obzirom da površina vašeg grla nije zaštićena od kiseline istim mukoznim tkivom kakvo ima želudac - osjetiti pečenje u grlu. Odatle i naziv «žgaravica».
Liječite li ga antacidima peckanje ce prestati, ali će se ovaj problem ustaliti sve dok ne postanete kandidat za operaciju. Da biste to izbjegli, pružite svom želucu ono sto mu je očajnički potrebno - solnu kiselinu s pepsinom, acidofil i probavne enzime.
Ali, nemojte to činiti sve dok se temeljilo ne upoznate s kontraindikacijama (čirevi, nesteroidni protuupalni lijekovi), a razmislite i o smanjenju unosa šećera i žitarica koji su vjerojatno prvobitni uzročnici problema.

Oni među vama koji se pitaju kako je moguće da liječnici, kako se čini, ne znaju za ovaj jednostavan lijek, neka razmisle o sljedećem.
Farmaceutska industrija:
- Zarađuje više od sedam milijardi dolara godišnje od prodaje antacida i lijekova za sprječavanje stvaranja kiseline
- Financira i kontrolira medicinske fakultete
- Drži omču oko vrata agencija za kontrolu lijekova poput Ureda za kontrolu hrane i lijekova Sjedinjenih Američkih Država.
Je li potrebno išta dodati?

UPOZORENJE!
Prije uzimanja velikih doza solne kiseline pogledajte važnu informaciju:
 
 
VAŽNO UPOZORENJE

Dodatno uzimanje kiseline

Tijekom godina ova je knjiga dospjela do velikog broja ljudi, a ja sam primila na stotine komentara onih ciji su se probavni i ostali zdravstveni problemi značajno popravili uzimanjem solne kiseline, HCL, kako se to preporuča u 3. poglavlju, Želučana kiselina.
Međutim, jedna žena mi je rekla da nije dobila ‘signal pečenja premda je uzela 12 kapsula. Jako sam se zabrinula i savjetovala joj da više ne uzme niti jednu kapsulu prije nego što otkrije zašto tolika kiselina ne stvara nikakav vidljivi učinak u njezinom želucu.
Poslije nešto kopanja po literaturi otkrila sam da neosjećanje velike količine dodatno uzete kiseline može biti posljedica blokade živca u kičmenom stupu. Srećom, za utvrđivanje postojanja takve blokade u kičmi postoji jednostavan test: uzmite u apoteci bočicu tableta nikotinske kiseline (ne samo Niacina ili Niacinimida).
Zatim, igrajte na sigurno i odmah po ustajanju uzmite samo pola tablete prije jela. Ako ovo ne izazove očekivano ‘nijacinsko crvenilo’ na koži (za više detalja pogledajte str. 108), uzmite cijelu tabletu. Kad se crvenilo počne pojavljivati, pogledajte širi li se i prema prstima na rukama i nogama. Ako ne, postoji vjerojatnost da imate blokadu živca u kičmi i da vam treba tretman kvalificiranog osteopata ili kiropraktičara. Dr. John Whitman Ray, poznat po tjelesnoj elektronici, kaže da najprije treba namjestiti prvi cervikalni kralježak.
Kod nekih ljudi količina želučane kiseline je tako niska da kad prvi put uzmu solnu kiselinu moraju uzeti mnogo kapsula prije nego počnu osjećati lagano peckanje u želucu. Moj prijedlog je da, ako sedam kapsula ne proizvede učinak pečenja, ne uzimate dalje solnu kiselinu bez nikotinskog testa, te da ponovno pročitate 3. poglavlje, Želučana kiselina.
To nije nešto s čim bi se smjelo poigravati, a nutricionist koji razumije našu očajničku potrebu za kiselim okruženjem u probavnom sustavu bio bi vam od velike pomoći. Također, knjiga dr. Jonathana Wrighta i Lane Lenard, Želučana kiselina je dobra za vas (vidi Izvore), dragocjena je pomoć svakome s probavnim problemima.

Ova stranica koristi kolačiće (eng. Cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Nastavkom korištenja OLX.ba stranice prihvatate uvjete korištenja.